Ko misli?
Mišljenje se može definisati kao mentalni
proces, kao psihološka funkcija. Mogu citirati definicije različitih autora,
sociologa, psihologa, antropologa... Ali, možda je tako bilo u njihovom vremenu,
juče. Danas, stvari su drugačije. Danas, niko i ne može dati svoju definiciju
mišljenja jer bi se složila sa definicijom bilo koje druge osobe. Danas svi
mislimo isto. Svi smo programirani da mislimo isto. Poput u robota, u sistem,
usađene su nam vrednosti, ideali, norme, vera, seksualna opredeljenost. Poput
sunđera upijamo. Ne dozvolite da budete determinisani kulturom, verom,
politikom današnjice, vrednosnim sistemom. Ne dozvolite da vam neko oduzme vas.
Razumem da neko ne sme, ili ne želi da zauzme kritički stav prema bilo
čemu. Zašto to ne uradi? Zbog straha. Iz straha od nekonformiranja u određenoj
grupi, straha od odbacivanja iz iste, od osuđivanja, straha od gubljenja radnog
mesta. Zato, što se misli tiče, mi nemamo budućnost i nemamo sutra. Nemamo
osnovnu slobodu, slobodu da koristimo sopstveni mozak. Nemojte se plašiti. Svaka pojedinačna misao je
dragocena. To je mali zlatni novčić koji čini blago ovog sveta. Ono što vas
čini jedinstvenim, drugačijim od ostalih. Iako možda ne bude lepo iskovan, ako
ne bude baš zlatan, vi ga imate, i to je jedino bitno. Ne želim da nemam sa kim
sutra da popričam jer će misliti isto što i ja. Ne želim da imamo kolektivnu
svest koja nikada ne može biti konstruktivna. Da nije bilo kritika i drugačijih
mišljenja, gde bi se našla inspiracija za nove ideje, nove poglede na svet?
Kujte taj svoj novčić, makar i satima, godinama, decenijama, samo ga dobro
čuvajte. To je danas nešto što se veoma lako i brzo može izgubiti.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi